Zato je pitanje zarada, od kojih može normalno da se živi i koje motivišu radnika, jedno od ključnih ekonomskih i socijalnih pitanja, koje direktno utiče na životni standard građana, položaj radnika i budući razvoj privrede.
Da bi se došlo do održivih rešenja u oblasti zarada i zaštite životnog standarda zaposlenih, neophodno je nastaviti dijalog socijalnih partnera, akademske zajednice i institucija.
To je zaključeno na okruglom stolu „Zarade u Srbiji – stanje, trendovi i očekivanja“, koji je danas organizovao Savez samostalnih sindikata Srbije.
Kada se pregovara o zaradama, prema rečima sekretara Veća SSSS Slađana Bobića, ne treba da se govori samo o ekonomskim pokazateljima, procentima i statistici, već da se „priča o životima ljudi, o tome da li zaposleni može da živi od svog rada, da li može da plati stan, račune, hranu, prevoz, školovanje dece, da planira budućnost ili samo da preživljava od prvog do prvog u mesecu“.
On je pohvalio što je poslednjih godina došlo do rasta prosečnih zarada, ali i ukazao da iza proseka često ostaje skrivena stvarnost velikog broja radnika, „jer prosek ne pokazuje kako zaista žive ljudi na dnu i u sredini platne lestvice“.
„Sve je više radnika čije su zarade veoma blizu minimalnoj zaradi. Razlike između različitih stepena stručnosti, odgovornosti i složenosti poslova postaju sve manje. Radnici sa godinama iskustva, kvalifikacijama i odgovornim poslovima često primaju zarade koje su tek neznatno više od minimalca“, kazao je Bobić, dodavši da to nije samo ekonomski, već i društveni problem.
„Jer, kada se urušava struktura zarada, urušava se motivacija radnika, gubi se vrednost znanja i iskustva, slabi interesovanje mladih za određena zanimanja, raste nezadovoljstvo, a sve veći broj ljudi odlučuje da svoju egzistenciju traži van Srbije“.
Prema njegovim rečima, minimalna zarada mora da obezbedi dostojanstven život, ali istovremeno moraju da rastu i ostale zarade.
Zato je potrebno jačati kolektivno pregovaranje, urediti sistem koeficijenata, obezbediti pravičniju raspodelu rasta produktivnosti, smanjiti pritisak na najniže zarade i stvoriti uslove da rad bude vrednovan na pravičan i dostojanstven način, zaključio je Bobić, najavivši da će Savez nastaviti da se bori da radnik bude zadovoljan, „jer bez toga nema ni uspešne privrede“.
Učesnici skupa su ukazali da je u Srbiji sve izraženiji problem kompresije zarada, koja dovodi do demotivacije radnika, pada vrednosti znanja i iskustva, odliva kvalifikovane radne snage, slabljenja interesovanja za određena zanimanja i urušavanja sistema napredovanja i nagrađivanja rada.
Oni su naglasili da nije dovoljno da raste samo minimalna zarada, već da je potrebno da rastu i ostale zarade, kako bi rad, znanje i odgovornost bili pravično vrednovani.
Osim dr Sanje Paunović i dr Rajka Kosanovića, koji su prezentovali podatke i bili glavni predavači, skupu su prisustvovali i predstavnici Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, sekretar Socijalno ekonomskog saveta Srbije Dušan Petrović, predstavnici medija, kao i predsednici samostalnih i sindikata na teritoriji.















