Nekontrolisana inflacija, vođena željom za profitom onih multinacionalnih korporacija koje kontrolišu energiju, vodu, transport, hranu i druga vitalna dobra i dalje vodi veliki broj radnika i njihovih porodica u siromaštvo. Dok se više od polovine domaćinstava bori da preživi, oko 10% više nije u mogućnosti da pokrije ni osnovne troškove.
Dejstva pandemije KOVID-19 i ruska invazija na Ukrajinu dramatično su uticali na snabdevenost robom dok korporacije nastavljaju da profitiraju.
Time je nastavljen decenijama dug pad udela prosperiteta koji bi trebalo da ide u korist radnika, dok pritisci na sindikalne aktivnosti, naročito kolektivno pregovaranje, znače da radnici već gube ove bitke.
Minimalne plate u većini zemalja su nedovoljne, radnici sa minimalnom zaradom gube tlo pod nogama.
*Pravedne plate*
Pravedne plate su kamen temeljac društvenog ugovora, ugovora između radnika, vlada i poslodavaca, koji je narušen zbog korporativne pohlepe.
Od početka pandemije pojavilo se 573 novih milijardera. Oni sada kontrolišu 13,9% globalnog BDP-a a svakodnevno više od 700.000 ljudi pada u siromaštvo.
Razbijanje društvenog ugovora namernim odlukama vlada preti samoj demokratiji, dok pritisci na sindikat i neuspeh u postizanju pravednih zakona o radu dostižu svoj vrhunac.
Ovo stanje je pojačano mitom koji su razvili neki ekonomisti i bankari centralnih banaka, konzervativni političari i mediji, da je inflacija nekako greška radnika i da bi svako povećanje prihoda građana bilo loše za ekonomiju. To jednostavno nije tačno, sa inflacijom u nekoliko preostalih zemalja koje imaju automatsko indeksiranje plate na gotovo istom nivou kao u i zemljama koje to nemaju.
*Tačka preokreta*
Radnici u svim delovima sveta nemaju drugog izbora osim da krenu u štrajk, kako bi premostili razlike u platama dok se suočavaju sa rastućom inflacijom koja ostavlja domaćinstva i zajednice bez ikakve mogućnosti da osiguraju dostojanstven život i dostojanstvenu budućnost.
Veliki broj njih se suočava sa nasilnim pritiscima vlada koje štite interese kapitala, ili pretnjom odnosno realnošću da bi mogli izgubiti radna mesta.
Svetski sindikalni pokret je ujedinjen u borbi za pravdu za plate za sve radnike, formalne i neformalne, bez obzira gde žive i bez obzira šta rade.
Dodatne krize globalnog zagrevanja, oružanih sukoba i korporativne pohlepe koje doživljavamo danas moraju biti prekretnica, gde će vlade prihvatiti da moraju upravljati u interesu građana i da više ne smeju podlegati pritiscima moći korporativnih elita.
Svetu je potreban Novi društveni ugovor, sa pravednim *platama* u temelju. Mora se rešiti pitanje globalnog nedostatka 575 miliona *radnih mesta*, moraju se poštovati osnovna radnička *prava*, *jednakost* mora zameniti diskriminaciju, *socijalna zaštita* se mora proširiti na sve one koji to nemaju i mora se izgraditi *inkluzivna* svetska ekonomija, oslobođena svih ostataka kolonijalizma.
Mir se može graditi samo na ovim osnovama, a tako se mogu rešiti i prevazići gorući sadašnji i budući izazovi.