Prve nedelje pandemije pokazale su da su mladi ljudi uglavnom otporniji na ovu bolest od starijih. Ali, da li su otporniji i na njegove socijalne i ekonomske uticaje?
Iskustva poslednje recesije mogla bi sugerisati drugačije. Kriza 2008. godine otkrila je dodatnu ranjivost mladih: nezaposlenost među mladima skočila je na iznad 40 procenata u mnogim zemljama EU, a udeo stanovništva u dobi od 15 do 29 godina, koji nisu zaposleni, ne idu u školu i nisu na nekoj obuci, dostigao je tada istorijski maksimum od 16 procenata. To je imalo krupne socijalne posledice po život mladih i predstavljalo godišnji ekonomski gubitak procenjen na preko 153 milijarde evra.
Da li će se istorija ponoviti? Da li će mladi radnici biti sledeće žrtve ekonomskog pada uzrokovanog krizom Kovid-19 i generalno gledano, kako pandemija utiče posebno na život mladih?
Da bi odgovorila na ova pitanja, tripartitna agencija EU Eurofound za unapređenje uslova života i rada, u aprilu je putem onlajn upitnika prikupila iskustva preko 85 000 građana iz svih zemalja članica EU. Rezultati upitnika pokazuju kako se mladi ljudi u Evropi bore da odgovore na krizu i izveštava o njihovom lošem mentalnom stanju i većoj usamljenosti u odnosu na druge starosne grupe. Pored gubitka posla i drastičnog skraćenja radnog vremena mladi su izloženi sveukupnoj nesigurnosti u pogledu svoje profesionalne i finansijske budućnosti.
U nameri da kontrolišu pandemiju, države EU uvele su niz restriktivnih mera, uključujući fizičko distanciranje, zatvaranje škola i obustavu privrednih aktivnosti. Izgleda da su ove mere više uticale na mlade.
Ispitanici u dobi od 18 do 34 godine sa 6,2 (na skali od 1 do 10) ocenili da su zadovoljni životom, što je malo niže od odgovora starijih od 50 godina (6,4). Pre krize, u Evropskoj anketi o kvalitetu života za 2016. godinu, utvrđeno je da su mladi zadovoljstvo svojim životom ocenili sa 7,4, u poređenju sa ukupnim prosekom od 7,1.
Iznenađuje činjenica da su se mladi ljudi pokazali manje otpornim na krize: 29 odsto se složilo sa izjavom „teško mi je da se nosim sa važnim problemima koji se javljaju u mom životu“, a 26 odsto se složilo sa „kad stvari pođu pogrešno u mom životu, uglavnom mi treba dugo da se vratim u normalu“.
Još upečatljiviji su dokazi o usamljenosti i depresiji. Dvadeset procenata mladih ispitanika reklo je da se osećaju usamljeno „sve ili većinu vremena“, u poređenju sa 15% starijih grupa. Pored toga, mladi ispitanici su se više osećali „potišteno i depresivno“ (16%) od starijih grupa (12%).
Iskustvo prethodne recesije pokazuje da bi mladi ljudi, posebno oni koji su tek završili školovanje, mogli pogotovo biti pogođeni ekonomskim posledicama Kovid-19.
Mladi imaju tendenciju da više rade u sektorima poput trgovine na malo i ugostiteljstva (uključujući turizam), na koje najviše utiču mere zabrane rada, uključujući zabrane putovanja, koje se uvode radi kontrole virusa. Mladi su često na privremenim ugovorima ili na nesigurnim poslovima, pa je verovatnije da će prvi biti otpušteni. Štaviše, kako se nezaposlenost povećava, oni se takmiče za rad sa starijim i iskusnijim radnicima koji imaju ustaljeni obrazac zaposlenja, pa su više izloženi rizicima od dugotrajne nezaposlenosti i vrlo teškog ulaska na tržište rada.
Uprkos ovim prvim negativnim efektima krize na blagostanje i učešće mladih na tržištu rada, oni ostaju malo više optimisti (53 procenta) u pogledu na budućnost u odnosu na ostale starosne grupe (42 procenta).
Samostalni sindikat FAS: Završne pripreme za električnu “Pandu“ u toku
Pripreme za početak serijske proizvodnje električnog automobila „Fijat panda“ u kragujevačkom pogonu se ubrzavaju i uskoro se očekuje njen zvaničan...